Novosti         

Radovi u pčelinjaku

Početna >>> Pčelarstvo>>> Radovi u pčelinjaku: u kolovozu

Pčelinjak u kolovozu

Vrijeme u kolovozu slično je vremenu u srpnju. Prosječne temperature kreću se od 23 - 35 ºC, a u južnim krajevima Hrvatske i preko 40 °C. Dok u južnim krajevima još uvijek vlada jaka suša, oborine su rijetke u obliku pljuskova s jakim grmljavinama . Vjetrovi su slabi, izuzetak su planinski predjeli gdje pušu češći i jači vjetrovi. Sunčanih sati bude od 295 - 335, što nam govori da su dani nešto kraći. U kolovozu u većem dijelu Hrvatske ozbiljne paše više nema. Ako je dobro nakislo u južnim krajevima Hrvatske, bolje reći u Lici može zamediti vrijesak, a u Gorskom kotaru ako bude dovoljno ušenaca zamedit će jela tj. medun. U istočnim i sjeverozapadnim krajevima uz rijeke Dravu, Savu i ostale još cvate zlatošipka s koje pčele sakupljaju pelud i nešto nektara, a počinje cvjetati i čičoka, koja daje nešto nektara ali i puno vrijedne peludi. Leglo se smanjuje i ima ga 5 - 7 okvira. Pčele prenose med s krajnjih okvira na srednje, da bi hrana bila što bliže klupku u nastupajućoj zimi. Trutovi su skoro ili sasvim istjerani iz košnica. Ako nema poticajne paše sa kasno cvjetajućeg medonosnog bilja, matice smanjuju polaganje jaja na minimum. Ovo se može posebno primijetiti kod pčelinjih zajednica sa starijim maticama. Kako stare pčele počinju izumirati, a broj mladih je još mali, zajednice počinju osjetno slabiti. Prilikom svakog otvaranja košnice tijekom dana grabež može biti česta pojava. Pčelinje zajednice pojačavaju stražu na ulazu u košnicu, gdje se može često vidjeti borba s pčelama iz drugih košnica ili osama.

ŠTO PČELARI MORAJU RADITI U KOLOVOZU ?

Sve ovisi o stanju pčelinjih zajednica. Pčelar mora poduzeti odgovarajuće mjere, kako za jesenji razvoj zajednice tako i za stvaranje pričuva hrane. Ako u blizini ima livada s otavama to može osigurati pelud i nešto nektara. Ako nema takvih mogućnosti, moramo početi sa prihranjivanjem pčela. Ako je netko zaboravio tretirati u srpnju protiv varoe, sada je krajnje vrijeme da se to napravi nekim dugotrajnim kontaktnim sredstvom. U ovom mjesecu nema neke ozbiljnije paše za pčele osim peludi s korova ili meduna, koji se pojavljuje neredovito i samo u pojedinim krajevima. Da bi pčelinje zajednice uzgojile što veći broj dugoživućih zimskih pčela, važno je da postoje pričuve ili dobar unos peludi u košnice. O stimulativnom prihranjivanju šećerom postoje razna mišljenja, ali se mora voditi računa da pčelinje zajednice u ovo doba imaju dovoljno hrane. Moramo znati, ako hoćemo imati jake zajednice, da pčele nikada ne smiju gladovati. Sredinom mjeseca treba početi popunjavati zimske zalihe hrane i to davanjem većih količina šećernog sirupa koji je pripremljen od dva dijela konzumnog šećera i jednog dijela vode. U vrijeme prihrane u prirodi još uvijek ima dovoljno peludi i pčele ga unose u većim količinama. Pčelinje gnijezdo, odnosno prostor na kojemu će pčele zimovati, treba urediti tako da saće bude kvalitetno izgrađeno, ne staro i crno, ali ne ni sasvim mlado u kojem nije bilo niti jedne generacije legla. Ovo je već druga polovina ljeta, kada ima sve više osa i stršljena, pa je neophodno pčele zaštititi od tih štetočina uništavanjem njihovih gnijezda ili postavljati mamce kako bi ih što više uništili. I dalje treba jako paziti da se ne izazove grabež, naročito onda kada se prihranjuje šećernim sirupom.

ŠTO MORAMO PODUZETI ZA RAZVOJ PČELINJIH ZAJEDNICA PRIJE JESENI?

Početkom kolovoza završava stara i počinje nova pčelarska godina. Od tog trenutka pčelar mora posvetiti najveću pažnju nadolazećem uzimljavanju pčelinjih zajednica. Od dobre pripreme ovisi kako će zajednice prezimiti i kako će se razvijati slijedećeg proljeća. Prva obveza poslije skidanja medišta i trećeg nastavka je da se napravi pregled pčelinjih zajednica prije jeseni, što se i radi u većini krajeva u kolovozu. Pregled je dobro napraviti u vrijeme kada još ima imalo unosa nektara. Kada nema nikakve paše, pregled treba napraviti rano ujutro ili predvečer, pri čemu prije treba poduzeti sve mjere da se ne bi izazvao grabež, što je u ovo doba jako opasno, jer je toplo, unosa nema, a pčele lete i traže bilo kakav izvor hrane. Sada se prilikom pregleda ocjenjuje količina meda, peludi i saća, kao i zdravstveno stanje pčela i legla, starost i kvaliteta matice. Broj pčela u košnicama još je dosta veliki, ali to su većinom stare i izrađene pčele. Ove pčele, ako i prežive do uzimljavanja, uginut će na samom početku zime, tako da pčelinja zajednica neće imati koristi od njih. Zato je dobro te pčele sada iskoristiti da prerade šećerni sirup kojim prihranjujemo, kako bi poštedjeli zimske pčele da to rade i na taj način njima ćemo produžiti život kada nam budu najpotrebnije. Samo pčele koje se izlegu u kolovozu i rujnu, pa i početkom listopada, mogu uspješno prezimiti i sudjelovati u uzgoju legla slijedećeg proljeća jer su fiziološki očuvane. Zbog toga je glavni zadatak svakog pčelara da poduzme mjere za pojačani razvoj pčelinjih zajednica tako da svaka zajednica ima 6 - 7 okvira legla. Zato zajednice trebaju imati mlade i kvalitetne matice, slobodnog mjesta na okvirima za polaganje jaja, a poseban uvjet da imaju dovoljno hrane, ako nema nikakve paše, mora se poticajno prihranjivati. Mlade matice pred jesen najintenzivnije polažu jaja, dok starije i pored svih poduzetih mjera smanjuju intenzitet nešenja. Zato, ukoliko predviđena izmjena starih matica nije pravovremeno napravljena, mora se obaviti sada. Takve mlade matice brže polažu jaja i to do kasno u jesen. Na 6 - 7 okvira u sredini plodišta treba imati na dvije trećine ili barem na polovini površine okvira dovoljno slobodnih ćelija za polaganje jaja. Ovi okviri moraju biti pravilno izgrađeni i to samo radiličkim ćelijama i da su se u njima izlegle jedna do dvije generacije pčela. U jesen matica izbjegava polagati jaja u djevičansko saće. Ako su svijetli okviri puni s medom, treba izabrati nekoliko takvih okvira i oni se izvrcaju i stave u sredinu gnijezda. S većim zapažanjem utvrdili smo da u ovakve okvire matice radije polažu jaja, ako iz njih nije potpuno izvrcan med, već je do gornje letvice ostavljen vijenac, širok 6 - 7 cm sa poklopljenim medom. Instinkt matice za polaganjem jaja i kod pčela da hrane leglo uvjetuje se u velikoj mjeri postojećim pričuvama hrane, količinama unesenog nektara i peludi. U to vrijeme u plodištu zajednica mora imati najmanje 10 -15 kg meda i 2 - 3 okvira s peludom. U slučaju da hrane nedostaje, pčelinjim zajednicama treba iz zaliha (ako ih ima) dati okvire s medom i peludom ili ih prihraniti većim količinama šećernog sirupa, ali se mora paziti da se ne blokira matica za polaganje jaja. Matica se jako dobro stimulira na polaganje jaja ako u prirodi ima i koliko paše kasnog medonosnog bilja, s kojeg dnevno dolazi u košnicu 200 - 300 grama nektara, kao i svježe peludi. U cilju razvoja i stvaranju zaliha, jake pčelinje zajednice u LR košnicama poslije paša stavljamo na dva nastavka, pri čemu se odstranjuje matična rešetka. Kada se prazne površine na saću gornjeg nastavka popune leglom, možemo zamijeniti mjesta nastavcima, poslije čega matica ponovo prelazi u gornji nastavak, gdje nastavlja sa polaganjem jaja. Ovom zamjenom stimulira se polaganje jaja time što pčele prenose dio meda iz donjeg u gornji nastavak. Zajednice srednje jačine ostavljamo na jednom nastavku. Slabe zajednice jednostavno ne uzimljujemo već ih spojimo s nekom jakom zajednicom, jer ako uzimimo slabu zajednicu ona je unaprijed osuđena na propast. Kao što je već rečeno, kad nema dotoka nektara, treba početi sa poticajnim prihranjivanjem šećernim sirupom. Utvrđeno je da kada ima imalo paše da se količina legla povećava za 50 % a kod poticajnog prihranjivanja šećernim sirupom za 30 % u odnosu na ne prihranjivane zajednice. Sirup se daje u količini 2 - 3 decilitra dnevno i to svaki dan. Kod velikih pčelinjaka s puno košnica najjednostavnije je dodati pogaču koja i je samo za stimuliranje. Pogače su i sigurnije jer ne izazivaju grabež. Kada nema peludi ili druge bjelančevinaste hrane, dugoživuće pčele se uzimljuju s nedovoljno masnog tkiva i sa slabo razvijenim mliječnim žlijezdama. Takve pčele su preko zime manje vitalne i otporne, lako mogu uginuti, a u proljeće imaju slabije hraniteljske sposobnosti. Ponekad u kolovozu, vrijeme bude jako vruće i suho, odgoj legla bude otežan zbog visoke temperature i niske vlažnosti zraka u gnijezdu. Zbog toga pčele moraju imati na raspolaganju čistu vodu. Voda je potrebna za pripremu hrane ličinkama, a u isto vrijeme pčele raznose vodu u kapljicama na rubove ćelija, od čijeg se isparavanja zrak hladi i povećava njegova vlažnost. Ako se držimo dobre pčelarske prakse u kolovozu se sigurno nećemo upuštati u razrojavanje ili spašavanje zajednice u kojoj jaja polažu lažne matice. Ako se budemo imalo držali svega ovdje spomenutoga, veliki dio problema rješavaju se sami od sebe.

SPAŠAVANJE ZAJEDNICA KOJE OSTANU BEZ MATICE U LJETU I JESENI

U ljetu i jeseni, ako pčelar nije redovito na pčelinjaku i ne prati stanje zajednica, neke od njih mogu ostati bez matice. Ako ostanu bez stare matice, a mlada matica se ne vrati s parenja zajednica postaje trutovska i propada. Pošto su zajednice u to doba jake, a u prirodi ima nektara i peludi i pčele su vitalne i mlade, znatni dio njih (90 %) postaju lažne matice tzv. trutuše. Vrlo je važno da pčelar na vrijeme otkrije ovakvu zajednicu. O ovoj pojavi se prosuđuje izvana, po smanjenom izletu i kolebanju pčela pred ulazom u košnicu, a također i pregledom plodišta. Pčele jako zuje, zadak im je podignut, a jaja su položena neuredno i čak po nekoliko u jednoj ćeliji. Ovakvoj zajednici se ne može direktno dodati matica u kavezu niti matičnjak jer su pčele ovakve zajednice neprijateljski raspoložene i ubit će maticu, a matičnjak će uništiti. Osim načina koji se primjenjuje u rano proljeće, sada se jaka zajednica bez matice može spasiti na sljedeći način. Poslije podne, kada su pčele letačice na paši, iz jakih zajednica uzmemo po dva okvira s poklopljenim leglom koje već izlazi, zajedno s pčelama i stavljamo u sredinu plodišta zajednice bez matice, a pčele lagano pošpricamo rijetkim šećernim sirupom. Maticu u kavezu dodajemo na okvire s dodanim leglom. Okviri s trutovskim leglom izvadimo i istresemo sve pčele izvan košnice, a te iste okvire pretopimo. Napravio sam pokus, kako bih prisilo pčele otrutjele zajednice da uzgoje svoju maticu. Pošto su pčele povukle nekoliko matičnjaka iz svojih neoplođenih jaja, izbacio sam ličinke iz matičnjaka i na isto mjesto na mliječ presadio mlade ličinke iz normalne zajednice. Pčele su ih prihvatile i te matičnjake zatvorile. Iz tih matičnjaka izlegle su se matice, koje su se sparile i počele polagati jaja. Pčele trutuše su prestale polagati jaja, a zajednice su se postepeno oporavile. Isplati li se ovoliki trud, prosudite sami?

Pčelar Josip Križ
 

IZDVOJENO