Novosti         

Radovi u pčelinjaku

Početna >>> Pčelarstvo>>> Radovi u pčelinjaku: u srpnju

Pčelinjak u srpnju

Srpanj je mjesec, u prosjeku, s najvišim temperaturama i to od 23 - 36 °C, a znaju se popeti i preko 40 °C. Oborine su kratkotrajne i često popraćene grmljavinama, a u pojedinim mjestima i prolomom oblaka s tučom. Sunčanih sati je od 300 – 340, pa i više. U srpnju u ravničarskim krajevima počinje paša suncokreta, u planinskim livade, a počinju pripreme i planovi za selidbu na pašu vrijeska. Ako se razvije dovoljan broj ušenaca, u nekim krajevima Gorskog Kotara može zamediti medun na jeli. Zbog čestih suša u srpnju lučenje nektara bude slabo. Kod niske vlažnosti tla i zraka, a to se posebno odnosi na ravničarske krajeve gdje je paša suncokreta, zbog jake suše paša može potpuno podbaciti.

ŠTO TREBA PČELAR RADITI U SRPNJU?

Ako na mjestu gdje se nalazi pčelinjak nema tekuće čiste vode, moramo osigurati pčelama vodu pomoću higijenskih pojilica. Ako neke stare matice nisu još zamijenjene, to treba učiniti što prije, ali moramo i poduzeti mjere protiv grabeži. U ovom mjesecu moramo napraviti i tretiranje protiv varoe i to samo kontaktnim sredstvima jer dimljenje ili bilo kakva špricanja nemaju nikakvog smisla jer je 85 posto varoe u poklopljenom leglu. Nakon paša kestena, lipe ili neke druge, pčelar mora napraviti pregled pčelinjih zajednica da bi vidio u kakvom su stanju zajednice i koje su njihove potrebe. Za većinu manjih pčelara kao i za one koji pčelare stacionarno, u srpnju je često bespašno vrijeme i zato treba posebno voditi računa o novoformiranim zajednicama kao i o njihovom razvoju. Dobro ih je stimulativno prihranjivati kao i proširivati prostor za leglo, ali vrlo pažljivo da se ne bi izazvao grabež. U ovo doba najbolje je prihranjivati pogačom, zapravo pogača i služi kao stimulativna prihrana. Za one koji sele, počinje paša suncokreta , na kojem može biti dobar unos ako je u pitanju medonosna vrsta kao i odgovarajući zemljišni i klimatski uvjeti. Pri selidbi na bilo koju pašu treba biti jako oprezan i izbjegavati nagomilavanje velikog broja pčelinjih zajednica na jedno mjesto. U slučaju da paša podbaci, a varoa bude prisutna u većoj mjeri, može doći do vrlo ozbiljnih problema. Gdje mogu doći do izražaja razne bolesti koje prenosi ali i aktivira varoa. To je jedan od glavnih uzroka gubitaka pčelinjih zajednica proteklih godina. U ovo doba, prilikom pregleda pčelinjih zajednica, dobro treba paziti na simptome pčelinjih bolesti, a u prvom redu na američku gnjiloću. Ukoliko se primijeti imalo sumnjivo leglo, obavezno treba obavijestiti stručnu osobu, odnosno veterinara koji će stručno uzeti uzorke i poslati ih na analizu. Prema kvaliteti legla procjenjujemo vrijednost mladih matica u novoformiranim zajednicama i u onim zajednicama gdje smo zamijenili stare mladim maticama. Vrlo je važno naglasiti da se ni o kom slučaju ne smije dopustiti da pčelinja zajednica ostane na maloj količini meda ili da kojim slučajem pčele gladuju, jer to u velikoj mjeri utječe na njihovu vitalnost i dalji razvoj. Kako je ovo najsušnije vrijeme u godini, pčelama uvijek mora biti dostupna čista voda, nikako ne smijemo dozvoliti da nam pojila ostanu bez vode. Na pčelinjaku moramo biti jako oprezni kako ne bi došlo do grabeži, zbog toga ne treba držati slabe kao i bez matične zajednice. Grabež se može izazvati nepažnjom, prilikom pregleda, ostavljanjem okvira s medom koji su dostupni pčelama pa makar to bilo i u jako kratkom vremenu. Preglede moramo raditi brzo i to samo onda kada je to neophodno.

ŠTO JE TO GRABEŽ I KAKO JU SPRIJEČITI?

Grabež na pčelinjaku nije samo neugodna pojava, već je i jako opasna. Ukoliko se ne primjeti na vrijeme može se proširiti na veći broj košnica, pa i na cijeli pčelinjak, i u tom trenutku izazvati neprocjenjivu štetu. Ovo je dovoljan razlog da se opasnost od grabeži uvijek ima u vidu i da se, prema tome, postupci pčelara sa pčelama i medom usklade s pravilima ponašanja u radu s njima. Grabež na pčelinjaku je uvijek rezultat nepažljivog rada pčelara, bilo s medom, okvirima u kojima ima ostataka meda od vrcanja, ili sa sirupom prilikom prihranjivanja. Prisutnost slabih zajednica na pčelinjaku ili zajednica bez matice, pospješuje pojavu grabeži, naročito u bespašnom vremenu u godini. Zaustavljanje grabeži u košnici se može napraviti na više načina. Jedan od njih je da se napadnuta košnica makne sa svog mjesta, odnese sa pčelinjaka i privremeno stavi u tamnu prostoriju, a na njeno mjesto treba postaviti praznu košnicu. Leta ostalih košnica moraju se smanjiti. Za vrlo kratko vrijeme, možda manje od sat vremena, napad će prestati. Idućeg dana uklonjenu košnicu pregledamo kako bi utvrdili uzroke grabeži. Najčešći uzrok bude loša zajednica koja se teško može oporaviti. Takvu zajednicu najbolje je rasformirati, odnosno ukloniti maticu i spojiti sa jakom zajednicom. Ukoliko je zajednica dobra, košnicu nakon 2 - 3 dana vraćamo na pčelinjak i postavljamo je na drugo mjesto. Ako grabež zahvati više košnica, isti se postupak primjenjuje na svim košnicama. Kada se odgovorno ponašanje pčelara u radu sa pčelama i košnicama prihvati kao obavezno, razloga za grabež neće biti. Ako držimo samo jake zajednice na pčelinjaku, uz veliki oprez u postupcima s medom i pčelama, neće biti nikakvih problema s pojavom grabeži. Pretpostavlja se da je grabežljivost nekih zajednica genetski poremećaj, ali u svakom slučaju na tome treba još puno raditi i biti oprezan da do grabeži ne dolazi.

KOLIKO JE VAŽNA ORGANIZIRANA BORBA PROTIV VAROE?

Tretiranje ima za cilj da prekine uspon u razmnožavanju varoe kako bi se izbjeglo oštećenje legla u naredna dva mjeseca, kada će se izlijegati zimske pčele. Suzbijanje varoe možemo kombinirati sa formiranjem novih zajednica, zamjenom ili izolacijom matice u kavezu od matične rešetke, tako da se izleže veći dio legla, kako bi mogli varou staviti pod direktan udar kontaktnog dugotrajnog kemijskog sredstva, koje se upotrebljava po uputama proizvođača. Možemo slobodno reći da je kod nas bilo vrlo malo šire organizirane borbe protiv ovog jako opasnog pčelinjeg nametnika. I ono što se je pokušavalo, završilo bi slabim rezultatima i to u nekom malom području ali i s velikim neuspjehom u cijeloj Hrvatskoj. Zašto je jako važno suzbijati varou u isto vrijeme na širem području? Zato što se varoa iz zaraženih pčelinjaka velikom brzinom širi na one pčelinjake na kojima je dobro suzbijana, pa se tako efekt borbe vrlo brzo poništava. To je zapravo kako mi to volimo reći „reinvazija“. Stvarno je za očekivati da će se nestručno suzbijanje vrlo brzo osvetiti jer to se događalo godinama, a događa se i danas dok se mnogi na to uopće ne obaziru. Važno je da se upotrebljava sve do čega se dođe, a koliko će se ostataka naći u pčelinjim proizvodima za to takvi koji to rade ne mare. Istina, u zadnje vrijeme postaje sve jasnije da se s takvom praksom mora što prije prestati.

DA LI JE MOGUĆE USPJEŠNO PČELARITI UZ PRISUTNOST VAROE?

Odgovor je potvrdan. Moguće je pčelariti i postizati visoku proizvodnju. Odgovarajućim i pravovremenim suzbijanjem, korištenjem stručno proizvedenih, testiranih kemijskih sredstava, uz biološku intervenciju nametniku se može ograničiti prisutnost u košnici. Na ovaj način neće biti većih problema za opstanak zajednica i njihovu produktivnost. Istina je da uspješno pčelarenje u takvim uvjetima zahtijeva puno više znanja i još više rada. Osim toga, neophodan je i krajnje savjestan pristup primjeni kemijskih sredstava kao i striktno pridržavanje uputa za uporabu bilo kojeg preparata jer se mora izbjeći i najmanja sumnja na prisutnost rezidua u pčelinjim proizvodima. Moramo biti svjesni da će varoa ostati s nama, odnosno sa pčelama, dok postoji pčela i pčelarstva. Možemo očekivati da će u određenom trenutku doći do uspostave ravnoteže između domaćina i nametnika, bolje rečeno između pčele i varoe. Ako bi se stvorile otpornije, a u isto vrijeme i produktivne pčele, vjerojatno bi se mogla izbjeći tretiranja u tijeku sezone kao i sva upotreba kemijskih sredstava koja bi se svela samo na kasno jesensko tretiranje. To bi, u stvari, trebala biti dugoročna orijentacija pčelarske nauke kako kod nas tako i u svijetu, jer drugog, boljeg i prihvatljivijeg rješenja nema kada je u pitanju varoa destructor (razarač).

VAŽNE MEDONOSNE BILJKE KOJE CVATU U SRPNJU

Suncokret je jednogodišnja, zeljasta, industrijska biljka, koja se uglavnom koristi u industriji za dobivanje jestivoga ulja. Cvijeta od polovine do kraja srpnja. Jedna glavica ima promjer oko 35 cm, cvjeta oko 10 dana, a pojedinačni cvjetovi luče nektar oko 2 dana. Cvjetovi se otvaraju koncentrično od periferije prema sredini, dnevno od 3 - 5 redova cvjetova. Lučenje nektara na jednoj glavici traje oko 10 dana, a na većim površinama sa nekoliko stotina hektara, oko 30 dana. Tijekom cvatnje suncokreta cvjetaju i druge biljke na strništima ukoliko ona nisu preorana ili tretirana nekim herbicidom. Poslije vrcanja meda pčelama treba pomoći kako bi povećale fond mladih dugoživućih pčela. To radimo na taj način da iz plodišta dižemo 3 - 4 okvira s medom u gornji nastavak, a na njihovo mjesto stavljamo 3 - 4 izgrađena okvira s malo ili bez meda.

Vrijesak se javlja u dvije varijante, a to su primorski vrijesak koji je uvijek bijele boje i planinski vrijesak čiji su cvjetovi crveno - ljubičaste boje. Primorski vrijesak izlučuje nektar na nadmorskoj visini do 1 000 m, a planinski vrijesak ne uspijeva ispod 450 m nadmorske visine. U zadnjih 10 - 15 godina vrijesak slabo medi, no što je uzrok? Poznato je da se stočni fond smanjio i do 90 posto i evo odgovora što je uzrok slabog ili nikakvog medenja. Nije dovoljno samo kontrolirati unos, istovremeno se treba kontrolirati i leglo. Ako smo primijetili da pčele unosom blokiraju maticu sa polaganjem jaja, moramo na vrijeme podići nekoliko okvira s medom u medište, a prazno saće spustiti u plodište. Kod ovakvih kasnih paša moramo biti jako oprezni da nam matice ne budu blokirane, već im moramo osloboditi prostor kako bi mogle zanijeti što veći broj jaja iz kojih će se izleći zimujuće pčele.

Autor Josip Križ
 

IZDVOJENO